Pagadebit, Kunjas

Usmena predaja kaže kako su za mletačke vladavine državni službenici od siromašnih težaka u naturi naplaćivali porezne dugove. U prvo vrijeme „financi” su tražili kamenice s maslinovim uljem sve dok jedan od njih u konobi nije pronašao bačvu i kušao plavac. Od tada „financi”, kada bi tražili „harač” više nisu pretraživali cijele kuću, već bi odmah ušli u konobu i pitali za „crno vino s kojim se plaćaju dugovi”, talij. paga debiti.
Do sredine prošlog stoljeća u Smokvici je dominiralo crno grožđe, a među crnim pagadebit, no najezdom pošipa nakon njegove zaštite izgubio se jedan dio pagadebita, a zbog nedostupnosti napuštaju se stare terase na kojima se pagadebit također uzgajao. Danas ga ima samo „u tragovima”, doduše na osunčanim terasama, a ima trsova koji su stariji od 100 godina. Nešto od tih „tragova” sa stoljetnih trsova pagadebita stiglo je i u vinariju obitelji Kunjašić-Kunjas.

Nepce je vrlo suho, umjereno masivno i ostavlja dojam gustoće oblažući i ispunjavajući svaki kutak usta. Čvrsti, stežući tanini su također sveprisutni i ostavljaju narašpanu koprenu u ustima još dugo nakon ispijanja. Dostatna razina prorodne kiseline ostaje skrivena iza mesnato-voćne sredine i primjećuje se tek u retrookusu gdje se pomalo nespretno isprepliće s taninima i adstrigencijom te pojačava inače ugodnu i generalno poželjnu dozu gorčine. Preporučuje se uz pikantnije tjestenine i rižote, pašticade, plemenite sireve, jače začinjenu ribu ili pečeno meso. Osobna preporuka podrumara je pečena hobotnica ispod peke ili pečena lignja s krumpirima.